Nobelova nagrada  za ekonomiju

Trojica američkih ekonomista, Leonid Hurwicz, Eric Maskin i Roger Myerson,dobitnici su ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju. Kraljevska švedska akademija znanosti dodijelila ju je Leonidu Hurwiczu sa Sveučilišta u Minnesoti, Ericu S. Maskinu s Princetona i Rogeru B. Myersonu  sa Sveučilišta u Chicagu. Dobili su je za radove i doprinos na području teorije dizajna mehanizama, koju je počeo Hurwicz, a ostala su je dvojica razvila.
 Članovi odbora za dodjelu nagrada švedske Kraljevske akademije za nauku i umjetnost ocijenili su da teoretske postavke trojice američkih ekonomista, uz veliki značaj u mnogim ekonomskim oblastima. Ta teorija, koja ima ključnu ulogu na različitim područjima ekonomije i političkih znanosti, pokušava objasniti kako funkcioniraju različite
 institucije u ekonomskom okruženju, odnosno kakav je mehanizam optimalan za postizanje određenog ekonomskog cilja, i je li potrebna regulacija, i ako jest, kako je treba oblikovati.

Naime, trojac polazi od promatranja ekonomske stvarnosti koja u mnogočemu odudara od ideala Smithove nevidljive ruke jer konkurencija nije sasvim slobodna, potrošači nemaju savršene i potpune informacije, često ne razmišljaju u sasvim racionalnim okvirima i mnoge transakcije ostaju skrivene javnom prostoru jer se odvijaju među pojedincima i zatvorenim grupama. Stoga bi njihova teorija trebala poboljšati razumijevanje mehanizama alokacije u nepreglednom i neizvjesnom ekonomskom okolišu uzimanjem u obzir motiva individua i privatnih informacija, često nedostupnih ili disperziranih u velikom broju ekonomskih i drugih subjekata vođenih privatnim interesima.

Ujednačenost proračuna i socijalna dobit

Temeljni je cilj teorije razlikovati situacije u kojima tržište funkcionira od onih u kojima to nije slučaj i pomoći ekonomistima odrediti efikasne trgovinske mehanizme, koncepte regulacije i glasačke postupke. Znanstvenici su primijenili teoriju igara da bi otkrili najbolji i najučinkovitiji način postizanja željena cilja uzimajući u obzir znanje i interes pojedinca, koji mogu biti skriveni ili privatni.

Dizajn mehanizama podpolje je ekonomije, a podrazumijeva određivanje pravila igre u svrhu postizanja određenog rezultata. To se dobiva postavljanjem strukture u kojoj je svaki igrač potaknut ponašati se kako dizajner želi. Igra bi tada trebala postići željeni rezultat čija snaga, pak, ovisi o konceptu rješenja upotrijebljenog u igri. Dizajneri mehanizama obično pokušaju postići sljedeće osnovne rezultate: istinitost, pojedinačnu racionalnost, ujednačenost proračuna i socijalnu dobrobit.

Napredniji mehanizmi pokušavaju se oduprijeti štetnim koalicijama i igračima. Većinu rezultata takvih modela postavili su ekonomisti, a neke matematičari, informatički stručnjaci i elektrotehničari. Jedna podgrana dizajna mehanizama jest i kreiranje tržišta, aukcija i kombinatoričkih aukcija, a druga je dizajn podudarnih algoritama. Treća je primjena distribucija javnih dobara i optimalni vladin model oporezivanja. Uobičajena je svrha dizajna mehanizama postizanje željena ishoda prema određenom konceptu rješenja.

Poznati Gibbard-Satterthwaiteov teorem pokazuje da svaki ishod koji se može primijeniti kao ekvilibrij dominantne strategije mora biti isključujući i diktatorski, što je slično Arrowovu teoremu nemogućnosti, a suprotno Nashovu ekvilibriju, primjenjivom na mnogo više pravila društvenog izbora.

Hurwiczovo pravilo

Leonid Leo Hurwicz, profesor na Sveučilištu u Minnesoti, počeo je razvijati teoriju dizajna mehanizma koja se upotrebljava u ekonomiji, političkim znanostima i sociologiji, a bio je i pionir u primjeni teorije igara na ekonomiju. Rođen je u obitelji poljskih Židova 1917. u Moskvi, netom prije Oktobarske revolucije. Diplomirao je u Varšavi, a zatim odlazi u London na London School of Economics ti poslije u Ženevu. Drugi svjetski rat doveo ga je u Portugal te, u Sjedinjene Države, gdje nastavlja studirati najprije na Harvardu, a poslije i na Sveučilištu u Chicagu. Područje njegovih interesa uključivalo je matematičku ekonomiju i  izradu modela te teoriju resursa poduzeća.

Međunarodni ugled donose mu pionirski radovi u području dizajna mehanizama i institucija te matematičke ekonomije. Danas najstariji vlasnik Nobelove nagrade tijekom 50-ih je godina surađivao s najmlađim dobitnikom Kennethom  Arrowom na nelinearnom programiranju. Hurwiczovo pravilo jedno je od četiri klasična riješenja u procesima odlučivanja. Njegov je rad bio ključan za stvaranje okvira kojim se analiziraju sustavi poput kapitalizma i socijalizma.

Maskinove dinamičke igre

Teorija kompatibilnosti poticaja koju je razvio pomogla je objasniti razloge neuspješnosti središnje planiranih ekonomija i načina na koji poticaji pojedincima mogu promijeniti proces odlučivanja.
 Vlasnik je čak šest počasnih doktorata, član Nacionalne akademije znanosti i Američke akademije znanosti i umjetnosti. Maskin, također Židov, profesor je sociologije na Institutu za napredne studije na Sveučilištu Princeton.
 Obrazovanje je stekao na Harvardu, a zatim je otišao raditi na Cambridge. Područja kojima se bavio uglavnom ne odudaraju od Hurwiczovih, a odnose se na teoriju igara, ekonomiju poticaja i teoriju ugovora. Ugled je stekao radovima o dizajnu i primjeni mehanizama i dinamičkim igrama. Treći sretni dobitnik Roger B. Myerson, također Židov, profesor je ekonomije na Sveučilištu u Chicagu, a obrazovanje je stekao na Harvardu na području
 primijenjene matematike.